Dan 5, Siviri, Grčka

Čini mi se da je gospodja nešto posumnjala, kad je jutros odlučila da ide u šetnju sa mnom. Krofne volećemo se neko drugo jutro opet.
Tačno sam morao da odem na plažu i glumim kako uživam u jutarnjoj šetnji. A more stvarno mirno, povuklo se neobično mnogo, a pri tom je i toplo. Hoće li opet neki nenajavljeni cunami?
U povratku u apartman sam sve naginjao ka pekari sa krofnama, ali sam nažalost završio sa nekim integralnim super-dijet hlebom koji je gospodja lično birala za mene (kaže da joj se čini da sam se ugojio). Opet za doručak tzatziki i masline. Nešto sam se juče loše preračunao pa sam danas ostao bez piva. Još u toku prepodneva sam rešio da ispravim tu grešku i obavim i taj drugi odlazak u prodavnicu. Ovaj put u Lidl.
Ne nismo paradajz turisti, ustvari možda gospodja i jeste pošto voli isti, ali ja ga ne jedem ni u paradajz čorbi. Išli smo po pivo i vodu, a i deca tražila krofne iz Lidla (nisam ja, majke mi). Kupio sam i sladoled za svaki slučaj. Tiramisu top.
Dan kao i svaki drugi
A inače je dan počeo kao i svaki drugi. Mladja klinka je od jutros vilenila sve u šesnaest, nema šta nismo pokušali, i gospodja i ja. Trebalo nam je vremena da shvatimo da neće da jede ništa osim grožđa. Za doručak, užinu i ručak. Nisam siguran da smo dobro postupili. To smo posle i potvrdili kroz ostatke u pelenama. A stariju sam slao najmanje tri puta na umivanje, dok joj na kraju nisam fotografisao oči da vidi šta je svaki put preskočila.
Odlazak na plažu standardna agonija. Ovaj put sam bio pošteđen da ne moram da nosim suncobran i jedan od šlaufa.
Na putu do plaže naidjemo na psa koji se zaglavio ispod auta u potrazi za hladovinom. Gomila Grka galame jedni na druge, a pas zavija pa zavija. Starija ćerka uplašenim glasom kaže “Pomozi mu tata”. Sa svojih skromnih XXX kila se naslanjam na auto i odižem ga dovoljno da izvučemo psa (ipak se isplatilo jesti sve te silne krofne i girose). Gospodja i deca mi odaju priznanje. Cvetam od sreće. Odlazak na plažu, raspakivanje svih rekvizita i povratak sa plaže mi više ne predstavljaju nikakav problem. Do sutra, a onda ispočetka.
Za večeru smo se naoštrili da jedemo vruć hleb sa nekim margarinom od maslinovog ulja (i meni i gospodji se extra sviđa).
I za kraj da vas pitam nešto. Jel se i vama čini dok u plićaku gledate sve te silne kamenčiće kako su prelepi, svaki na svoj način dok ih more stalno kupa? A kad izdvojite po koji i odnesete ih kući, sledeće godine postanu kesa puna bezvrednog kamenja?
Post scriptum
Inače, zaboravih da vam kažem za apartman. Odmah pored sudopere nalazi se mala vešalica na kojoj visi krpa za sudove i jedan mali peškirić za ruke. Kaže moja gospodja jutros “Baš mi se sviđa ovaj princip, tako i kući da namontiramo da možeš lakše da brišeš ruke kad pereš sudove.”
Kako ona samo brine o meni. Duša moja.