Dan 6, Siviri, Grčka

Sinoć smo gospodja i ja pikali remi do kasno, uz pivo i masline. Zato od jutros svi ustali kasnije. Opet sam propustio svoju šansu za krofnu.
Gospodja od jutros prevrće očima jer mladja opet neće da jede. Na kraju su obe doručkovale tako što je starija jela iz tanjira od mladje, a mladja brže bolje jela svoje (da ne ostane bez doručka).
Današnji odlazak na plažu mi je pao lakše nego inače. Čak nisam morao da nosim sa sobom ništa sem peškira. Na plaži mirnije nego inače, nema buke, vriske, dreke. Prosto sam uživao u moru. Ne znam šta se desilo. Možda je u pitanju činjenica da sam decu ostavio sa gospodjom u apartmanu i otišao na plažu, sam. Ugasio sam ga.
U povratku za svaki slučaj svratim na krofnu. Možda mi bude poslednja. Pojeo sam dve. Ko zna šta me čeka u apartmanu.
Prevara!
Ništa nisam sumnjao, ni zašto smo uzeli tako veliki apartman, ni zašto smo poneli toliko stvari. Prevaren sam. Na stepenicama od apartmana shvatim da smo dobili cimere. Stigli su tast i tašta. Zbog svojih obaveza nisu mogli da podju sa nama pa su stigli par dana kasnije. Ovo do sada nije bila agonija. Danas počinje.
Za ručak neko mesište u rerni, sa krompirom. Popio sam svo pivo iz frižidera. Biće ovo dug dan.
Poslepodnevni odlazak na plažu sam odćutao. Poneo sam jedno dete, drugo dete, dva šlaufa, šator, asuru i kanticu za pesak. Na obali sam iskopao samom sebi jezerce i potopio noge, društvo mi je pravila mladja klinka, koja me je uporno zatrpavala. A more opet danas toplo i gura talase, niskog intenziteta i nedovoljno za nas koji ih volimo. Dan je nikakav. Bože ako te ima, promeni nešto.
Gospodja i starija klinka insistirale na šetnji. Mislim da mi spremaju neku pakost. Zar nije dosta što je tašta došla.
Nemam predstavu šta ću sutra da radim.